U posljednjem desetljeću, aditivna proizvodnja – poznata i kao 3D print – iz temelja mijenja načine na koje proizvodimo dijelove za različite industrije, svemirsku tehnologiju, a u posljednje vrijeme i sve više za obrambeni sektor odnosno obrambenu industriju. Iako se često percipira kao alat za brzu izradu prototipova ili proizvodnju manjih serija u komercijalnom kontekstu, postaje sve jasnije da 3D print – posebice u metalu i polimeru – predstavlja stratešku tehnologiju jedne od najvažnijih industrija, obrane.

Obrambena industrija kao pokretač tehnološkog napretka

Dok je tradicionalna proizvodnja temeljena na alatima, kalupima i dugotrajnim ciklusima izrade, aditivna proizvodnja odnosno 3D print omogućuje bržu, fleksibilniju i lokalniju proizvodnju, što je ključno u uvjetima neizvjesnosti, ratnih sukoba ili logističkih poremećaja. Evo zašto je AM (Additive Manufacturing) postao ključna komponenta vojne spremnosti:

1. Modernizacija vojne opreme: prigušivači kao simbol promjene

Prigušivači i kompenzatori su danas standardni dijelovi vojne opreme. Radi se o sofisticiranim uređajima za upravljanje plinovima koji su nekoć bili složeni za proizvodnju. Danas se izrađuju putem 3D printa metala L-PBF tehnologijom poput DMLS tehnologije (Direct Metal Laser Sintering), omogućujući kompleksne geometrije i optimizaciju performansi bez potrebe za dodatnim operacijama poput zavarivanja. DMLS odnosno 3D print metala omogućuje personalizaciju, manju masu i bolju učinkovitost, uz značajno kraće vrijeme izrade.

2. Tehnološki napredak primijenjen u vođenom naoružanju i svemiru

Mnoge inovacije koje su prvo zaživjele u komercijalnoj svemirskoj industriji – poput integracije više funkcija u jedan dio ili korištenja laganih materijala – sada se direktno primjenjuju i na vođene sustave naoružanja. Metalni dijelovi s unutarnjim kanalima za hlađenje, optimizirani oblici za balistiku ili sustavi za upravljanje toplinom postaju standard zahvaljujući već dokazanoj tehnologiji 3D printa metala kroz već spomenutu svemirsku industriju.

3. Industrijski Polimeri: Više od alternative za metalne dijelove

Uloga inženjerskih polimera u obrambenom sektoru raste iz dana u dan. Materijali poput PEEK-a i najlona ojačanog vlaknima (ugljičnim ili staklenim) koriste se za izradu komponenti za dronove, komunikacijske uređaje, nosive sustave i zaštitnu opremu. Ovi materijali nude:

• Otpornost na koroziju i kemikalije
• Vrlo malu masu
• Toplinsku i električnu izolaciju

Posebno je važno istaknuti SLS (Selective Laser Sintering) tehnologiju – industrijski standard za 3D ispis funkcionalnih polimernih dijelova visoke preciznosti. SLS koristi lasersku energiju za sinteriranje praha (najčešće najlona), stvarajući mehanički snažne, trajne i točno definirane dijelove bez potrebe za potpornim strukturama. To čini SLS izuzetno pogodnim za vojnu primjenu, čak i u terenskim uvjetima.

4. Opskrbni lanci otporni na krize

U vojnim operacijama, robustan i fleksibilan opskrbni lanac može biti presudan. Aditivna proizvodnja omogućuje lokalnu i decentraliziranu proizvodnju, čak i u udaljenim područjima, bazama ili brodovima, bez potrebe za velikim skladištima. Digitalne datoteke zamjenjuju fizičke zalihe, a dijelovi se mogu ispisivati po potrebi, smanjujući ovisnost o ranjivim logističkim kanalima.

Ne tako davna, COVID-19 kriza jasno je pokazala koliko su globalni opskrbni lanci osjetljivi – od nedostatka osobne zaštitne opreme do kašnjenja isporuka ključne opreme i sirovina. Tijekom pandemije, brojne vojne i zdravstvene institucije oslonile su se upravo na 3D print kako bi brzo reagirale, proizvele dijelove za respiratore, zaštitne maske i druge komponente.

Ova iskustva dodatno su potvrdila važnost aditivne proizvodnje kao sigurnosne mreže u kriznim vremenima – što je obrambenom sektoru izuzetno važno.

5. Skalabilnost i dugoročna održivost

Jedinstvena prednost AM-a u obrani je njegova skalabilnost bez potrebe za alatom – proizvodnja se može povećati slanjem datoteka dodatnim strojevima. Također, u razdobljima bez sukoba, AM omogućuje “spavanje” proizvodnje, bez rizika od zastarjelih ili izgubljenih alata. Čak i desetljećima kasnije, isti dijelovi mogu se reproducirati s visokom točnošću i ponovljivošću.

Zaključak: Obrambena industrija oblikuje budućnost proizvodnje

Iako se aditivna proizvodnja koristi u raznim industrijama, obrambeni sektor ima konkretne i hitne potrebe za uvođenje ove tehnologije. Metalni i polimerni dijelovi izrađeni ovim putem omogućuju bržu reakciju, veću prilagodbu i veću otpornost u kriznim i ratnim uvjetima.

Suvremeni sukobi, poput rata u Ukrajini, dodatno naglašavaju važnost aditivne proizvodnje – osobito u području proizvodnje dronova. Ukrajinske snage koriste 3D print za brzu izradu i zamjenu dijelova dronova na terenu, prilagodbu konstrukcija u hodu te smanjenje ovisnosti o uvozu. Ova fleksibilnost i brzina pokazali su se ključnima za operativnu učinkovitost i opstanak.

Shvaćanje aditivne proizvodnje kao obrambene tehnologije pomaže nam razumjeti gdje će se dogoditi sljedeći veliki tehnološki iskoraci – i zašto ih treba pažljivo pratiti.

Želite saznati više i vidjeti 3D print metal i polimera iz prve ruke?

Pozivamo vas da nam se pridružite na događaju Xperience Day – Defense Edition, koji će se održati u rujnu 2025.

Više informacija i registracija: 3d.eos.info/xday-cro-25

Ne propustite priliku za umrežavanje, edukaciju i konkretna rješenja za budućnost industrijske proizvodnje u obrambenom sektoru!

Denis Horina, voditelj Tehnoprogresovog servisa, jedan je od rijetkih servisera CNC strojeva iz grupacije Georg Fischer. Njegov posao je da putuje i ispravlja sitne greške na velikim strojevima da bi sve bilo savršeno.

Denis Horina voditelj je servisa koji poznaje elektroniku, mehaniku, matematiku, hidrauliku, IT i svašta drugo. Ponajviše logiku.

Denis voli motore i ples, nogomet i tenis. Često putuje. Radi na ogromnim strojevima, traži greške manje od vrha igle.

Denisov posao je detektirati i otkloniti kvarove na CNC strojevima, od kompliciranih do najjednostavnijih, od mehaničkih do softverskih.

Da bi bio uspješan u popravljanju i održavanju stroja koji može biti velik poput lokomotive, težak i do 30 tona, Denis, koji je završio elektrotehniku mora poznavati razne znanosti, poznavati softvere i znati ih instalirati, ali u svemu tome, biti beskrajno logičan, pedantan i razmišljati o načinu kako pojedini stroj radi. – Što više znaš, imaš više posla s tim strojevima – kaže Denis koji je edukaciju o složenim strojevima usavršavao u Švicarskoj.

Raditi za Tehnoprogres znači imati kartu za ostatak svijeta

Iako djelatnik Tehnoprogresa, ime Denisa Horine se nalazi i u imenicima stručnjaka švicarske korporacije. Tehnoprogres je, naime, zastupnik Georg Fischer strojeva, međunarodne mega-tvrtke sa sjedištem u Švicarskoj čija povijest proizvodnje alata i strojeva počinje 1802. godine kupovinom vodenog mlina, a danas su vodeći u svijetu cijevnog transporta kemikalija, vode i plina, izrade odljevaka za auto, avio, aero i druge industrije te razne strojeve i alate koji koriste lasere, 3D tehnologiju i digitalnu tehnologiju. Tvrtka Georg Fischer je u svom rastu preuzela razne druge tvrtke kao što su Mikron, Step Tec i druge, ima preko 15 tisuća djelatnika u 58 tvornica, a Tehnoprogres servisira njihove strojeve u području cijele regije.

– Riječ je o vrlo preciznim strojevima, čija odstupanja smiju biti tek 10 do 15 mikrona – kaže Denis i s tom mjerom usporedi vlas kose koja ima 60 mikrona, a to je odstupanje koje je neprihvatljivo. – Pojavi li se nečistoća velika kao jedna vlas, onda se geometrija proizvoda poremeti do te mjere da bude neprihvatljiva – opisuje zahtjeve preciznosti. Da bi se postigla zahtijevana čistoća, sve se površine maksimalno čiste prije zatvaranja stroja. Uoči li se nečistoća, nešto što remeti zahtijevane mjere, tada je potrebno otvoriti stroj, u potpunosti ga opet očistiti i sve ponoviti. A to je tek početak rada osjetljivog stroja.

Tehnoprogres je odlučio proširiti svoje poslovanje i na usluge servisiranja i tako se Denis zaposlio, iako nije točno znao kako će izgledati njegov posao i što se od njega očekuje. Sve dok mu nije rečeno da za dva dana odlazi u Švicarsku. Obuka je započela konkretnim zadatkom – u Njemačkoj je trebao pripremiti stroj koji se isporučivao u Srbiju. Najbolji način da upozna stroj koji će servisirati bio je da ga očisti, krpicom i alkoholom, djelić po djelić. Nakon tjedan dana čišćenja, u Švicarskoj je učio od tamošnjih servisera, upoznavao se s novim softverom i strojevima, nadograđivao postojeće strojeve novim softverima da bi nakon par mjeseci obučavao druge servisere u Mađarskoj, Rusiji i Švedskoj novim kompjutorskim programima.

– Instalirati stroj je zahtjevan posao jer ga treba s kamiona staviti u pogon, spojiti sve potrebne dijelove koji nisu na njemu pri izlasku iz tvornice i staviti ga u pogon – opisuje Denis početak života jednog CNC stroja koji treba pažljivo servisirati.

Svi znaju da je izbjeći servis najgora stvar

Ponekad se dogodi da tvrtke nastoje izbjeći servisiranje, ali to je kao i s vrhunskim automobilima, kada ni uz najbolju volju lokalni mehaničar ne uspijeva uočiti i napraviti sve potrebno. Onda se pale crvene lampice i počinju pozivi upomoć. Nema servisera, svi zovu samo kada imaju problem, velik je pritisak i mnogi zaobilaze ovaj posao. U konačnici, posao je opasan. Neki puta je potrebno raditi ispod dijelova koji su teški 600 i više kilograma, a istodobno rješavati problem koji uključuje razne znanosti – govori Denis o neprivlačnim dijelovima servisiranja. Pritom govori s osmijehom. Važno je smisliti sigurno i trajno rješenje. Prošli je mjesec dva tjedna proveo u Švicarskoj, instalirajući s robotom jednu mašinu i popravljajući i dorađujući još četiri stroja. Prije toga je bio u Abu Dabiju, očekuje ga odlazak u Srbiju, život mu je u kalendaru. – Vrlo intenzivno. Nakon cijelog dana na stroju, navečer bih rješavao upite iz raznih tvrtki u vezi njihovih strojeva. Ali, zanimljiv je posao, puno je zadovoljstva u osjećaju da si riješio problem – kaže Denis.

Izbjegavati štrebere ne znači izbjeći učenje i znanje  

Najbolje od svega je da je Denis postao serviser sasvim slučajno. Fakultet je nevoljno upisao u Osijeku jer je pri dolasku u Zagreb iz svog Daruvara stekao dojam da je Zagreb teško mjesto za život. Procijenio je to vidjevši prosjake oko autobusnog kolodvora. Dodatno, na PMF-u je naletio na ekipu koja mu je djelovala suviše štreberski. Nije htio postati takav. U Osijeku se pojavio na prijemnom, nije očekivao previše od sebe dok mu nije zazvonio telefon i dok mu nisu javili da je među 40 najboljih i ima pravo na besplatno studiranje. U Tehnoprogres je došao nakon što je napisao nebrojeno mnogo molbi za posao, radio u drugim tvrtkama, ali zbog krize i raznih drugih okolnosti, ni jedan posao nije ispao trajnije rješenje. Sve se poklopilo oglasom Tehnoprogresa. Denis nije birao posao, posao je izabrao njega. Folklor u Češkoj besedi je prestao biti hobi dolaskom u Zagreb, tu negdje je prestalo i bavljenje motorima i sportom, a svu energiju i slobodno vrijeme između putovanja preuzela je obitelj.